Pratite nas na:      Facebook      Instagram
Književnost
Otkrij
Film
Otkrij
Recenzije

Otkrij

Kontaktiraj me
Kontakt
0

Hulio Kortasar- Skolice (3)

Književnost
Saznanje da je zaljubljen u Magu ne znaci nikakav poraz niti vezivanje za nesto sto je prolazno i trosno; ljubav koja moze da se lisi svog predmeta, koja u nistavilu crpe svoju hranu, pridruzuje se mozda drugim silama, spaja ih i stapa u poriv koji ce jednom razneti onu utrobnu prijatnost tela nadutog od piva i przenih krompirica. Sve te reci koje je ispisivao u svesci, uz siroke zamahe rukom i zvizdanje, navodile su ga da puca od smeha. A onda se Traveler pojavljivao na prozoru i molio ga da zacuti…
Mozda je ljubav najvise obogacenje, darodavac bica; ali covek moze da izbegne njeno bumerang dejstvo samo ako je procerda, ako je prepusti zaboravu i ostane ponovo sam na tom stepeniku otvorene i pozorne stvarnosti. Ubijanje voljenog predmeta, kao sto je covek od davnina slutio, predstavlja cenu koju mora platiti da se ne zaustavi na tom stepeniku, kao sto Faustovo preklinjanje upuceno trenutku koji vec prolazi moze da ima smisla samo ukoliko taj trenutak biva istovremeno napusten, kao sto se prazna casa stavlja na sto. I tako redom, uz gorki mate.
Bilo bi tako lako da se organizuje koherentna sema, sklad, poredak misljenja i zivljenja. Dovoljno je uobicajeno licemerje, dovoljno je uzdici proslost na stepen iskustva, izvuci prednost od bora na licu i od svega prozivljenog sto se nazire u osmesima ili cutanjima onih koji imaju preko cetrdeset godina. Posle toga covek oblaci plavo odelo, zacesljava sede zaliske i pomiren sa svetom, ide na izlozbe slika, u Argentinsko udruzenje knjizevnika i u bar “Ricmond”. Pritajeni skepticizam, izgled kao da se covek odnekud vratio, svecani ulazak u zrelo doba, u brak, u ocevu propoved u vreme rostilja ili u vreme knjizice sa nedovoljnim ocenama. Kazem ti, jer sam dosta proziveo. Dosta sam i putovao. U mladosti. Govorim ti iz iskustva, sinko. Ti jos ne znas sta je zivot.
A sve to, inace tako smesno i ograniceno, moglo je da bude jos gore u nekim drugim ravnima, u meditiranju koje vazda ugrozavaju idola fori, reci koje izvitoperuju slutnje, uproscavajuca okostavanja, zamor koji iz dzepa sakoa vasi zastavu predaje. Moze da se desi da se izdaja pocini u potpunoj samoci, bez svedoka i saucesnika: pred samim sobom, onda kada covek uobrazava da je iznad licnih kompromisa i drama cula, iznad eticke torture izazvane spoznajom da pripada nekoj rasi ili barem jednom narodu ili jeziku. U najvecoj prividnoj slobodi, bez potrebe da nekome polazemo racune-napustanje partije, izlazenje sa raskrsca i bezanje bilo kojim od prigodnih puteva proglasavajuci ga nuznim ili jedinim. Maga je jedan od tih puteva, knjizevnost je druga (smesta spaliti svesku makar Gekrepten kr-si-la-ru-ke), lencarenje treci, meditiranje u vrazju mater cetvrti.
0

Samuel Beckett:Unnamable

Književnost
Unfortunately I am afraid, as always, of going on. For to go on means going from here, means finding me, losing me, vanishing and beginning again, a stranger first, then little by little the same as always, in another place, where I shall say I have always been, of which I shall know nothing, being incapable of seeing, moving, thinking, speaking, but of which little by little, in spite of these handicaps, I shall begin to know something, just enough for it to turn out to be the same place as always, the same which seems made for me and does not want me, which I seem to want and do not want, take your choice, which spews me out or swallows me up, I’ll never know, which is perhaps merely the inside of my distant skull where once I wandered, now am fixed, lost for tininess, or straining against the walls, with my head, my hands, my feet, my back, and ever murmuring my old stories, my old story, as if it were the first time.
0

Deaths and Entrances-Dylan Thomas

Poezija

On almost the incendiary eve Of several near deaths, When one at the great least of your best loved And always known must leave Lions and fires of his flying breath, Of your immortal friends Who’d raise the organs of…

0

Hulio Kortasar-Školice (2)

Književnost

Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta po prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zazmurim pa da se sve raspline i sve ponovo pocne, svaki put stvaram usta koja pozelim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, usta izabrana od svih mogucih suverenom slobodom mog sopstvenog izbora da ih svojom rukom iscrtavam na tvom licu, a koja se pukom slucajnoscu koju ne nastojim da shvatim, podudaraju bas sa ustima sto se smese, ispod ovih koja ti crta moja ruka.

Gledas me, gledas me izbliza, sve blize me gledas, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve vece blizine a oci postaju sve vece, priblizavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno disu, a usta se srecu, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde tezak vazduh struji donoseci znani miris i tisinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveca ili riba, zivih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo, ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravicnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voca, i ja osecam kako pored mene treperis kao mesec na vodi.
0

Nick Cave-Your funeral my trial

Poezija

I am a crooked man And I’ve walked a crooked mile Night, the shameless widow Doffed her weeds, in a pile The stars all winked at me They shamed a child Your funeral, my trial A thousand Marys lured me…

Close